Govor načelnice Općine Saborsko prigodom komemoracije

CategoriesDogađanja

Općina Saborsko je prostorno velika općina sa 6 naselja i malo stanovnika. Unatrag nešto više od 50 godina broj stanovnika se konstantno smanjivao posebice nakon 2. svjetskog rata, kada je u Saborskom živjelo 4. 160 osoba. 30-tih godina prošlog stoljeća ovdje su radile dvije pilane koje su zapošljavale mnoge Saborčane i stanovništvo susjednih krajeva sve do 2. svj. rata kada su pilane odvezene iz Saborskog u druga, za tadašnji režim, podobnija mjesta.

U Drugom svjetskom ratu poginulo je i ubijeno preko 400 do danas evidentiranih žrtava uglavnom mlađe životne dobi iza kojih su ostale mnoge udovice same s mnogobrojnom djecom, koju su teškom mukom odgajale, jer u bivšem režimu za njih nije bilo posla kao ni za njihovu djecu koja su sa 15 godina odlazili trbuhom za kruhom širom Hrvatske i svijeta .

Prije Domovinskog rata 1991. Saborsko je imalo 2 500 stanovnika a novoosnovana općina u ratu 1200 a danas nakon 20 godina samo 645, od toga je 70% stanovništva starije životne dobi a svega 40 mlađih obitelji od kojih su poneke sa djecom. Škola u Saborskom je 60-tih i 70-tih god. imala oko 600 učenika i radila je u dvije smjene, a danas u prva četiri razreda imamo svega 18 učenika. Iz svega navedenog je vidljivo da Saborsko i dalje konstantno nestaje.

Danas smo ovdje okupljeni da odamo počast svim poginulim Saborčanima 1991.god,koji su svoj život dali za obranu svoje rodne grude,nisu nikoga napadali već se samo branili. Čuli ste već cijeli tijek događanja 1991.god ovdje u Saborskom,ali moram nadodati da nažalost to nije sve.

Danas želim naglasiti da su u obrani Saborskog sudjelovali svi stanovnici Saborskog od najmlađeg do najstarijeg od žena do starijih osoba. Ne samo da nisu pobjegli te 1991.god,već su Saborčani i njihovi prijatelji došli u ispomoć svojim sumještanima iz drugih gradova. Došli su braniti svoju rodnu grudu,svoj komadić neba. Također su se aktivno uključili u obranu RH i po drugim gradovima lijepe naše. Uz sve patnje i stradavanja koja su ih mjesecima pritiskala u izolaciji,primili su i brinuli o većem broju prognanika ,oko mjesec dana,iz Rakovice, Drežnika i Vaganca koji su pobjegli pred naletom agresora i sklonili se u Saborsko koje je tada još uvijek uspješno odolijevalo napadu agresora.

Nakon 05. kolovoza 1991. pobunjeni Srbi minobacačima napadaju Saborsko iz pravca Ličke Jesenice koje pada u potpuno okruženje, prekida se prometna veza s Ogulinom, mještani ostaju bez struje, telefona i najosnovnijih živežnih namirnica.

O kakvoj se izolaciji radilo dovoljno govori činjenica da su branitelji svoje ranjene kolege nosili na nosilima, šumskim putovima i po desetke kilometara prema Slunju i dalje prema Bihaću gdje im je pružana medicinska pomoć, usput riskirajući svoj život jer su išli kroz tadašnji okupirani teritorij. Na taj način su mnogi spašeni i danas su ovdje s nama.

Sahranjivanje poginulih se obavljalo noću jer zbog stalnog granatiranja to danju nije bilo moguće. U obrani Saborskog je sudjelovalo cjelokupno stanovništvo, branitelji na položajima a civili kao logistika. Zbog velikog područja obrane,nemogućnosti transporta,svi su bili sve. Žene su kuhale za branitelje,prale im odjeću jer nisu danima mogli do svojih kuća,sanirale su se rane od ranjavanja po kućama,teško ranjene je po podrumima spašavao dr. Josip Zorko. Mnoge maloljetne osobe su se također priključile u obranu Saborskog,neki su od njih zarobljeni i odvedeni u logor u Manjaču.

Vidjeli ste danas ovdje Saborsko kakvo je lijepo pitomo mjesto bilo prije rata,a što ljudska mržnja i zloba mogu napraviti. Ovakve strahote treba stalno spominjati da buduće generacije znaju kako se je teško stvorila i obranila RH i da ju čuvaju,da se prisjete onih najzaslužnijih kojih danas nema ovdje s nama , ovdje smo da damo moralnu podršku obiteljima poginulih. Kuće su se obnovile,infrastrukturu polako obnavljamo ali nažalost ljude ne možemo vratiti njihovim najmilijima, jedino što im možemo odati dužno poštovanje i s ponosom ih se svih prisjetiti i nikada ne zaboraviti.

Ovih sat-dva vremena je premalo da bi se sva događanja u i o Saborskom 1991. mogla u potpunosti prikazati riječima i slikom, ali se nadam da smo napravili makar mali pomak u prezentiranju istine o našem stradanju, koje je već nedugo nakon oslobađanja nažalost palo u zaborav.

Sutra će se u gradu Ogulinu otvoriti spomen soba braniteljima,gdje će stajati i imena branitelja Saborskog,također će izaći po prvi puta objavljena sva imena i slike branitelja u fotomonografiji poginulih,umrlih i nestalih branitelja ogulinskog kraja u Domovinskom ratu od 1991.-1996 .”Iz ponora izvor”.prikupili smo sve podatke o poginulima,ubijenima,nestalim Saborčanima u Domovinskom ratu,trenutno se piše i knjiga o Saborskom,kao što smo i ratne putove pojedinih osoba dokumentirali video zapisima i to je mali početak priznavanju i cijenjenju žrtava ,koje su dale najviše što su mogle u obrani svoje domovine i svih nas,dali su svoj život,a to nikad ne smijemo zaboraviti.

Kata Sertić, ratni put Saborčanske Satnije

Nakon „krvavog Uskrsa“ na Plitvicama postaje jasno da lokalni Srbi ne priznaju vlast RH te žele oružjem ostvariti plan stvaranja Velike Srbije. Tada u Saborskom započinje formiranje prve policijske ispostave Saborsko. Radi sve češćih provokacija iz pravca Ličke Jesenice, medijskog dezinformiranja i svakodnevnog psihološkog zastrašivanja od strane tzv.JNA koje se sastojalo od učestalog vozanja oklopnim transporterima kroz Saborsko, policijskoj ispostavi u pomoć dolazi jedan vod policije iz Karlovca, isti se ovdje kratko zadržava radi obrane drugih hrvatskih mjesta oko Karlovca.

Takvo stanje neizvjesnosti i zastrašivanja trajalo je više od 5 mjeseci, sve do 5.kolovoza 1991. kad je počeo otvoreni pješadijski i minobacački napad iz pravca Ličke Jesenice. Zbog novonastale situacije dotadašnji policijski punktovi prelaze u položaje i u aktivnu obranu. Formira se Krizni štab čiji je zapovjednik Petar Krizmanić. U međuvremenu u jednoj od borbi ranjena su dva pripadnika rezervnog sastava policije koji su prevezeni u Slunj,a potom u bolnicu Bihać .   Saborsko u to vrijeme brani 30 branitelja, PI Saborsko i nekolicina slabo naoružanih mještana. Kako vrijeme prolazi tako se stanje sve više zaoštrava i padaju prve žrtve. Kod Sertić Poljane u zasjedi ginu: Ivica Matovina, Stipe Matovina i Marko Šebalj a teško je ranjen Milan Conjar. Malobrojnim braniteljima potkraj rujna pristiže u pomoć konvoj Saborčana iz Zagreba, Rijeke i drugih mjesta formiranih u Ratnu jedinicu Saborsko pod zapovjedništvom Marka Krizmanića. Dolaskom konvoja mještani Saborskog dobivaju sigurnost a branitelji pomoć u naoružanju i veći moral za obranu od neprijatelja. Tijekom borbi neprijatelj napada i Sertić Poljanu koja se nalazi u blizini Plitvičkih jezera i masakrira civilno stanovništvo. Branitelji Saborskog im pritječu u pomoć   prilikom čega stradavaju petorica branitelja od kojih jedan smrtno .Nikola Sertić je preminuo na putu za bihaćku bolnicu. Preživjeli civili Sertić poljane nakon ovog napada se sklanjaju u Saborsko.

Čitavo vrijeme blokade uz granatiranje nadlijetali su i avioni koji su polijetali s aerodroma Željava kod Bihaća. Tako su 02. studenog 1991. na položaju Kuselj prilikom avionskog napada poginuli branitelji Joso Matovina, Petar Matovina, Milan Čorak, Ante Kovačić i Marko Krizmanić, a osmorica su teško ranjena.

Svakim danom se obruč oko Saborskog pojačavao, uslijedili su loši vremenski uvjeti, počeo je padati i snijeg.

Konačni slom i pad Saborskog počeo je 12.11. 1991. god. kada zbog velikih gubitaka ljudstva, nedostatka naoružanja, iscrpljenosti branitelja otpor od višestruko nadmoćnijeg neprijatelja više nije bio moguć. Donosi se odluka o organiziranju i povlačenju u dva pravca. Jedan dio se probija kroz neprijateljski obruč prema Glibodolu gdje dolazi do borbi pri čemu su teško ranjena dva branitelja. Ostali civili okupljeni u grupe po šumama zajedno s braniteljima i njihovim ranjenim suborcima krenuli su u pravcu Slunja preko Bosne za Hrvatsku. Nažalost patnja Saborčana tu nije završila, mnogi branitelji su izdvojeni iz autobusa i odvedeni u logor Manjača. Mjesecima nakon okupacije Saborskog za pojedine Saborčane se nije znalo, a neki od njih se i dan danas vode kao nestali.

Branitelji Saborskog nadalje se aktivno uključuju u obranu suvereniteta Republike Hrvatske.

Ratna postrojba Saborsko 11.01.1992. prelazi u Samostalnu satniju Saborsko, pod zapovjedništvom 110 brigade Karlovac. Od 31.10.1992. prelazi u Domobransku brigadu Ogulin pod zapovjedništvom Dragana Luketića, a 1994. godine u 143. domobransku pukovniju Ogulin pod zapovjedništvom Mate Pađana, držeći položaje u sklopu 143. brigade na pravcu Kapela, isto tako 1995. u akciji „Oluja“ samostalno vode 99. brigadu Zagreb na pravcu Blata – Lička Jesenica a poslije s 1. Gardijskom brigadom-Tigrovi i 143. brigadom sudjeluju u zadnjim akcijama oslobađanja RH do demobilizacije.

 

274 pogleda