Saborčani hodočaste pješice Gospi od Krasna
I ove godine drugi put za redom Saborčani hodočaste Gospi od Krasna. Ova tradicija je postojala od davnina, isčezla je kad su se pojavila prijevozna sredstva, od tad se nastavilo redovito hodočastiti u Krasno autobusima ili privatnim prijevozom. Krasno je omiljeno Maraijansko svetište Saborčana i mnogih drugih iz Gospičko-Senjske biskupije, a i šire, koje je i službeno biskupijsko svetište Majke Božje.
Prošle godine je po prvi put nakon dugo godina prekida oživljena stara tradicija pješačenja Gospi od Krasna tako je ove godine 24 ( dvadeset četvero) hodočasnika krenulo jutros rano još po mraku na put dug 70 km. Pješačenje će trajati dva dana, a treći dan je sv. misa na kojoj će nazočiti ova grupa hodočasnika, zajedno s tisućama vjernika iz ostalih župa, dekanata i biskupija. Naravno pored ove grupe na Krasno idu i oni koji ne mogu pješačiti, organizirano autobusom njih oko 40, i još mnogi s osobnim automobilima. Tako da se na Krasnu očekuje preko stotinu hodočasnika iz Saborskog.
Nikada nećemo znati prave razloge zbog kojih su Krasnari podigli kapelicu na čast sv. Marije (Majke Božje) tako daleko od svoga sela, u gustoj šumi na neravnoj stijeni. Obzirom da su u Krasnom i okolici pronađeni tragovi naselja Japoda i Rimljana, možemo pretpostaviti da se na toj neravnoj stijeni već od antike nalazilo svetište nekog antičkoga božanstva. „Živa stijena“ je i u temelju crkvice sv. Marije na Škriljinah kraj Berma (reportaža Beram – “Krasna zemljo, Istro mila“). Je li današnje svetište Majke Božje Krasnarske podignuto 1641. godine na temeljima neke starije crkvice ili je sagrađena nova, to ne znamo.
U šumi krasnarskoj, kazuje davna pobožna priča, pastiri pasli svoja stada. Jednog dana ugledaše na nekakvom panju čudesan cvijet, a u cvijetu slika Majke Božje. Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje, gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica. Ali prenesenog cvijeta najednom nestane dok ga pastiri opet ne nađoše na istom panju u šumi gdje ga prvi put ugledaše. To se čudo ponovilo nekoliko puta: prenijeli bi cvijet, a on se opet vračao na panj u šumi. Videći narod te događaje sagradi u šumi kapelicu u čast Majci Božjoj, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao podiže žrtvenik.“
Lj. Škrinjar