Crkve

Crkva sv. Ivana Nepomuka prije domovinskoga rata

Župna crkva u Saborskom, crkva Svetog Ivana Nepomuka, blagoslovljena je 1864. godine. S početkom Domovinskog rata 1991. godine bila je razrušena do temelja. Na mjestu srušene crkve sagrađena je 2001-2003. godine današnja crkva drugačijeg izgleda; podsjeća na stare krbavske crkve i planinske kuće.

Prvobitna župna crkva također je bila posvećena svetom Ivanu Nepomuku. Sagrađena je 1726. godine na ruševinama veće crkve iz predturskog razdoblja. Nakon što je postala područnom kapelom, naziva se crkva Majke Božje od Rožarija. Današnje nosi ime Rođenja Blažene Djevice Marije. Teško je oštećena 1991., a obnovljena kapela blagoslovljena je 2014. godine.

Na brdu Alan ponad Saborskog hrvatski branitelji postavili su veliki križ, a na poticaj župnika izradili i postaje križnog puta koji je blagoslovljen 2006. godine. Križni put izgrađen je u čast svim poginulim Saborčanima u obrani domovine. U Ličkoj Jesenici nalazi se crkva – hram Svetog Proroka Ilije, sagrađena 1751. godine. Obnovljena je nakon 2. svjetskog rata.

 

Obnovu financira ministarstvo kulture. Završetak radova planira se u 2008. godini.Za 2009. godinu ministarstvo kulture nije odobrilo sredstva za dovršetak crkve, a za 2010. sto tisuća kuna s kojim su novcem uređeni otvori na crkvi, slijedi još postavljenje vrata i prozora.

Svete mise se održavaju nedjeljom u 10 sati, a služi ih fra Šimun Romić župnik Saborskog i Plaškog.

Župnik:  fra Draženko Tomić, mobitel: 098-942-3449

 

 

 

 


Križni put

Branitelji Saborskog postavili su ovaj križ na brdu Alan pored sela, a na prijedlog fra Slavka Antunovića našega župnika, mještani Saborskog napravili su postaje križnog puta od masovne grobnice do vrha brda. Prva misa i blagoslov križnoga puta održani su 10.9.2006 na kojoj je sudjelovao gospićko senjski biskup m. Mile Bogović. Na križnom putu sudjelovali su mnogobrojni Saborčani i oni koji žive u Saborskom i oni koji su došli izvana. Nakon mise održan je domjenak. Ovaj križni put izgrađen je u čast svim poginulim Saborčanima u obrani domovine u svim ratovima do sada.

 


 

Crkva Rođenja BDM

SMJEŠTAJ

Crkva Blažene Djevice Marije izgrađena je na parceli 2829 k.o. Saborsko na brežuljku izvan naselja i glavne komunikacije Saborsko – Lička Jesenica. Do crkve vodi poljski put okomito na glavnu cestu. Parcela je ograđena suhozidom (nekadašnja cinktura) unutar koje je groblje novije datacije. Vanjski grobni ukopi položeni su oko cijelog oplošja. Crkva je pravilno orijentirana.

TLOCRT – Interna komunikacija (rekonstrukcija opisa nakon čišćenja)

Jednobrodna građevina manjih dimenzija, pravilno orijentirana. Pravokutnog je tlocrta sa svetištem u širini lađe s odrezanim kratkim uglovima, sa sakristijom sjeverno uz svetište i zvonikom “na preslicu” (za jedno zvono) u ravnini pročelja. Glavno pročelje bilo je jednostavno s lučno zaključenim ulaznim otvorom u centralnoj zoni, a crkva je bila osvijetljena prozorčićem istočno, te s po jednim prozorom sjeverno i južno u lađi. U sakristiju se ulazilo vratima sa zapadne strane, a osvijetljena je bila s prozorom na istočnoj strani. Prostor lađe bio je odvojem od svetišta trijumfalnim lukom. Lađa je pod grednikom s podgledom obijenim daskama. Prostor svetišta na uglovima ima snopaste pilastre s kapitelnim zonama koje nose kupolasti svod sa susvodnicima. Iz svetišta sjeverno ulazilo se u sakristiju čiji je prostor svođen križnim svodom (nap.: svodna konstrukcija očitana je iz danas vidljivih ostataka i nacrtne dokumentacije). U svetištu je bila menza od svijetlih kamenih ploča. Danas je prostor lađe od svetišta odvojen zazidom i u lađi je na istočnom zidu menza, zidana kamenom i ožbukana, a u donjem se dijelu čita godina – 1925. Izvorno je pod bio najvjerovatnije popločen kamenom.

OPIS PROČELJA – (rekonstrukcija nakon čišćenja od raslinja i krčenja urušenih dijelova, prema arhivskim fotografijama i tlocrtnoj dispoziciji).

Samostojeća jednobrodna crkva pravilno orijentirana s “poligonalnim” svetištem i sakristijom sjeverno.

Zapadno pročelje ima naglašeno skošeni zabat s izduženom preslicom za jedno zvono. U centralnoj zoni su vrata s lučnim otvorom i pravokutnim prozorčićem lijevo, sada zazidanim. Sjeverno i južno pročelje osvijetljeno je s po jednim prozorom sa segmentnim nadvojem (op.: i u ranoj fazi također je bio po jedan prozor, ali  su oba osvjetljivala centralni dio lađe. Danas su pomaknuti istočno zbog osvijetljavanja novog oltara). Na apsidalnom dijelu nisu pronađeni prozorski otvori, premda je logično da je izvorno postojao prozor na južnom zidu zbog osvijetljenja oltarne zone. Sakristija je imala jedan prozor istočno, a u nju se ulazilo vratima sa zapadne strane.

Krovište lađe je bilo dvostrešno a svetišta trostrešno i nešto niže; pokrov je bila šindra i u zadnjoj fazi utoreni crijep. (op.: tip krovne konstrukcije proizlazi analitičkog dijela opisa unitrašnjosti).

ARHIVSKI I DRUGI PODACI

Prve pisane podatke o Saborskom nalazimo u Modruškom urbaru iz 1486. godine, kada su prilikom razdiobe imanja porodice Frankopan, knezu Bernardinu Frankopanu pripala 32 naselja, između kojih i Zaborsko (Saborsko). U vrijeme pisanja Modruškog urbara postojao je u Saborskom i Frankopanski dvorac (Ličke župe, god. 1985. str. 117), a urbar navodi i “zemle crikvene na Zaborski ki pop derzi” (arhiv senjske biskupije FA 3).

Iz gore navedenih podataka možemo zaključiti, da je u predturskom razdoblju područje Saborskog i njegova neposredna okolica bila naseljena, da je područje imalo zemaljskog i crkvenog gospodara te nije isključeno da je u Saborskom bila sagrađena i crkva.

Tijekom 15. i 16. stoljeća, u vrijeme značajnih turskih osvajanja frankopanskih posjeda Modruškog vlastelinstva, Saborsko je bio također podložan prodiranjau turskih pljačkaških četa, ali nema podataka da je potpuno opustio, već naprotiv, zbog svog geografskog položaja postaje zbijegom grupa i pojedinaca s ugroženog područja Rakovice i Bihaća.
Oslobađanjem Like 1699. godine od Turaka i pomicanjem turske granice prema Izačiću i Cazinu nakon Požarevačkog mira 1718. godine stvorili su se uvijeti za ponovnu organizaciju života na području Saborskog.

Prve podatke o župnoj crkvi i titularu donose nam kanonske vizitacije biskupa Ivana Benzonija (1730 – 1745.), iz kojih saznajemo da je u Saborskom župna crkva sv. Ivana Nepomuka, te da nema područnih kapela (Franjo Emanuel Hoško, Popis i stanje župa današnje gospićke biskupije – Bogovićev zbornik).

Župna crkva bila je sagrađena 1726. godine na ruševinama ranije crkve, a župom je upravljao 1735. godine Pavao Draženović, rodom iz Brinja, glagoljaš. Ista godine, pred ulaznim vratima u nazočnosti arhiđakona i generalnog vikara blagoslovljeno je zvono u čast sv. Ivana Nepomuka (Josip Burić, Biskupija Senjska i Modruška u 18. stoljeću – KS, Zagreb, 2002.).

Kartografski prikaz osmatranja prema turskoj granici iz 1769. detaljno određuje naselje Saborsko i poziciju današnje kapele u odnosu na naselje pod nazivom S. Johan Nepom. (sv. Ivan Nepomuk). Usporedbom suvremenog kartografskog prikaza (Veliki atlas Hrvatske – 112-C1) pozicija današnje crkve Blažene Djevice Marije odgovara župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka..

Prilikom analize strukture ziđa uočene su građevinske “reške”na spojevima svetišta i lađe, što nas upućuje na činjenicu da je apsida dozidana u kasnijoj fazi s početka 18. stoljeća. Kako je izgledalo prvotno svetište za sada nemamo spoznaje.


Uzmemo li u obzir gore navedene podatke ožemo zaključiti slijedeće:

Današnja crkva Blažene Djevice Marije bila je u 18. stoljeću župna crkva sv. Ivana Nepomuka, sagrađena početkom 18. stoljeća na ruševinama crkve iz predturskog razdoblja.

Iz rukopisne građe “Podaci za župe” – zavedeno 1925. godine (Biskupski arhiv Senj) doznajemo da o postanku ” ove župe nije nigdje ubilježeno, a župljani su se naselili bježeći pred Turcima iz Donje Like – Pazarišta”. Za stanje kapelice navodi: “Jedna porušena kapelica – bivša župna crkva. Tradicija veli, da je postojala davno prije nego su Zaborčani ovamo došli. Ta će se kapelica obnoviti u spomen 1000.- godišnjice Hrvatskoh Kraljevstva”… Iz istog dokumenta saznajemo da je župna crkva, koja je bila sagrađena polovicom 19. stoljeća uz glavnu cestu posvećena sv. Ivanu Nepomuku 1863. godine. Tada je titular s današnje kapele prenijet na novoizgrađenu crkvu.

U šematizmu Senjske, Modruške i Krbavske dijeceze za 1915. godinu upisana je osim župne crkve sv. Ivana Nepomuka i kapela sv. Marka Evanđelista.

Uspoređujući stariju fotodokumentaciju s gore navedenim podacima možemo zaključiti slijedeće:

Kapela je skraćena za prostor svetišta 1925. godine (što pokazuje i kronogram na menzi) i tom je prilikom onovljena krovna konstrukcija s pokrovom na lađi. Titular crkve bio je sv Marko.

Podatke o grobnoj kapeli nalazimo i u “putnim bilješkama” konzervatorice dr. Anđele Horvat (Kaptolski arhiv, Zagreb) od 6. VII. 1961. godine gdje navodi: “južno od ž.c. na cesti, na osami s grobljem kapela sv. Marije od Rozarija. obnovljena 1925. neispravno. U unutrašnjosti drveni tabulat s tramovima, barokne profilacije…. Na oltaru samo slika Rozarij, slab rad. Dolje slika sv. Ivan Nepomuk, primitivan rad. Desno, slika sv. Roka, promitivan, slabiji rad”.

Ovo je jedini opis unutrašnjosti s inventarom a titular je izveden iz centralne oltarne slike. Međutim, kanonski zapisnici od 22. 11. 1979. godine i 8. 5. 1988. godine spominju grobnu kapelu a kao titular navode Porođenje Blažene Djevice Marije te posebice vizitator navodi da je ” ista vrlo stara a narod je zove grčkom crkvom”

VALORIZACIJA

Unatoč teškim oštećenjima, današnja crkva predstavlja vrijedan primjer gradnje iz prve polovice 18. stoljeća koja svojim položajem, arhitektonskim oblikovanjem pod utjecajem primorskog graditeljstva i povijesnim kontinuitetom neprekinutog obavljanja kulta na istom mjestu, ima graditeljsko i kulturno- povijesno spomeničko svojstvo.

Stoga je potrebno prići cijelovitoj obnovi.

Stručna suradnja: mr.sc. Davorin Stepinac, dipl. ing.arh.

Marinka Mužar, prof. pov. umj.

 


Crkva sv. proroka Ilije u Ličkoj Jesenici

Crkva u Ličkoj Jesenici nije stradala u domovinskom ratu.

Hram Sv. Proroka Ilije sagrađen 1751. godine, bio je ostećen u drugom svjetskom ratu prilikom partizanskog granatiranja Ličke Jesenice. Odmah poslije 2 svj. rata je obnovljen. Početkom sedamdesetih se obnavlja truli krov na crkvi uz pomoć Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) i samodoprinosom malog broja vjernika ovog mjesta.