Povijest

Korijeni župe su iz 10. st. kada je naseljavaju Hrvati. Do 1154. nalazi se u sastavu modruške županije unutar krčke biskupije.

Područje općine Saborsko je bilo najprije naseljeno Japodima (Ilirsko-keltsko pleme), koje je zamjenilo Rimsko carstvo. Nakon propasti Rimskog carstava područje je bilo izloženo čestim upadima Gota, Gepida, Langobarda, Huna i Avara, dok je prema narodnoj predaji Hrvate iza “visokih gora Karpata” na jadransku obalu (područje drevne Ilirije) početkom sedmog stoljeća dovelo petero braće (Hrvat, Klukas, Lobel, Muhlo i Kosjenc) te dvije sestre (Tuga i Buga). Konačno potvrđeno naseljavanje Hrvata na području današnjeg Saborskog povijest smješta u 10. stoljeće.

Naselje Saborsko se prvi put spominje u 15. stoljeću kod diobe vlastelinskih imanja, kada je 1449. pripadalo hrvatskom banu Stjepanu Frankopanu Ozaljskom, odnosno njegovom sinu Bernardinu, o čemu svjedoči zapis u Modruškom urbaru 1489.godine.

U Saborskom se nalazio frankopanski dvorac s imanjem. Godine 1486. Saborsko je imalo 18 imanja, od kojih 12 naseljenih, a svako je imanje imalo 12 rali oranica i 4 stoga sjenokoše, a imanje feudalaca 20 rali oranice i 50 kosaca livade. Mala mjesna crkva posjedovala je 16 rali oranice i tri stoga sjenokoše.

Prodorom Turaka između 15. i 16. stoljeća sva naselja uz tursku granicu bila su potpuno opustošena, izuzev Saborskog, odnosno, pretpostavlja se da Saborsko nikad nije bilo u potpunosti napušteno.

Stanovništvo se uglavnom bavilo poljoprivredom i stočarstvom i ponešto lovom.

U 19. stoljeću zabilježen je znatan porast broja stanovnika (sa 713 stanovnika 1857. godine na 1.334 stanovnika 1869. godine). Broj stanovnika raste i u razdoblju do 1880. godine kada iznosi 1.391 stanovnika. Nakon 1879. godine broj stanovnika ne raste više tako brzo, jer stanovništvo odlazi u Ameriku. Ipak 1910. godine Saborsko broji 2.010 stanovnika.

Nakon Prvog svjetskog rata, zbog smanjene muške radne snage, zavladala je nestašica i glad.

1927. godine otvorena je pilana u Potocima (Kuselj), što je utjecalo na razvoj naselja i smanjilo iseljavanje. Godine 1932. izgrađena je velika pilana u Saborskom, koja je zapošljavala 350 radnika iz Saborskog te stotinjak iz susjednih mjesta.

Saborsko se prvi put, u sačuvanom pisanom vrelu, spominje u Modruškom urbaru (lat. urbarium, urob ili urbar), iz 1486. godine, kao jedno od mjesta koje je 1449. godine u posjed dobio hrvatski ban Stjepan Frankopan II. Ozaljski. Mjesto je postojalo i prije, ali velika je vjerojatnost da ga je namjerno naseljavao Frankopan, nakon što je koncem XII. stoljeća dobio u posjed Modrušku županiju. Iz urbara je razvidno da je 1486. u Saborskom postojala katolička župa i u njoj crkva te da su kmetovi osim vlastelinske morali obrađivati i crkvenu zemlju. Ipak je sve uskoro, pred turskim pljačkaškim naletima, uglavnom opustjelo, premda neki drže da Saborsko nikada nije posve bilo raseljeno. Žitelji su se sa svojim blagom pred Turcima skrivali u dubokim šumama. Kada je Plaščanska dolina naseljavana pravoslavnim življem, Saborsko su ponovno naselili, ili, bolje rečeno, u nj se vratili raseljeni rimo-katolici iz Kranjske. Iz urbara je razvidno da su postojala i sva naselja u današnjoj općini pod imenima; Zaborsko (Saborsko), Ieseniza (Lička Jesenica), i Pliškovo (Blata). Zanimljivo je još znati da Ogulin tada nije postojao.

Prijašnja crkva Sv. Ivana Nepomuka, blagoslovljena je 1864. Bila je izgrađena uz cestu kao jednobrodna građevina usmjerena u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Zvonik sa stožastim završetkom bio je prostorno odvojen od lađe crkve i kroz njega se ulazilo u crkvu.

Popis stanovništva 1857-2001