Povijest

Korijeni župe su iz 10. st. kada je naseljavaju Hrvati. Do 1154. nalazi se u sastavu modruške županije unutar krčke biskupije.

Područje općine Saborsko je bilo najprije naseljeno Japodima (Ilirsko-keltsko pleme), koje je zamjenilo Rimsko carstvo. Nakon propasti Rimskog carstava područje je bilo izloženo čestim upadima Gota, Gepida, Langobarda, Huna i Avara, dok su Hrvati u ovo područje stigli u 10. ili najkasnije u 11. stoljeću.
Naselje Saborsko se prvi put spominje u 15. stoljeću kod diobe vlastelinskih imanja, kada je 1449. pripadalo hrvatskom banu Stjepanu Frankopanu Ozaljskom, odnosno njegovom sinu Bernardinu, o čemu svjedoči zapis u Modruškom urbaru 1489.godine.

U Saborskom se nalazio frankopanski dvorac sa imanjem. Godine 1486. Saborsko je imalo 18 imanja, od kojih 12 naseljenih, a svako je imanje imalo 12 rali oranica i 4 stoga sjenokoše, a imanje feudalaca 20 rali oranice i 50 kosaca livade. Mala mjesna crkva posjedovala je 16 rali oranice i tri stoga sjenokoše.
Prodorom Turaka između 15. i 16. stoljeća sva naselja uz tursku granicu bila su potpuno opustošena, izuzev Saborskog, odnosno, predpostavlja se da Saborsko nikad nije bilo u potpunosti napušteno.

Stanovništvo se uglavnom bavilo poljoprivredom i stočarstvom i ponešto lovom.

U 19. stoljeću zabilježen je znatan porast broja stanovnika (sa 713 stanovnika 1857. godine na 1.334 stanovnika 1869. godine).Broj stanovnika raste i u razdoblju do 1880. godine kada iznosi 1.391 stanovnika. Nakon 1879. godine broj stanovnika ne raste više tako brzo, jer stanovništvo odlazi u Ameriku. Ipak 1910. godine Saborsko broji 2.010 stanovnika.
Nakon 1. svjetskog rata, zbog smanjene muške radne snage, zavladala je nestašica i glad.

1927. godine otvorena je pilana u Potocima (Kuselj), što je utjecalo na razvoj naselja i smanjilo iseljavanje. Godine 1932. izgrađena je velika pilana u Saborskom, koja je zapošljavala 350 radnika iz Saborskog te stotinjak iz susjednih mjesta.

Saborsko se prvi put, u sačuvanom pisanom vrelu, spominje u Modruškom urbaru (lat. urbarium, urob ili urbar), iz 1486. godine, kao jedno od mjesta koje je 1449. godine u posjed dobio hrvatski ban Stjepan Frankopan II. Ozaljski. Mjesto je postojalo i prije, ali velika je vjerojatnost da ga je namjerno naseljavao Frankopan, nakon što je koncem XII. stoljeća dobio u posjed Modrušku županiju. Iz urbara je razvidno da je 1486. u Saborskom postojala katolička župa i u njoj crkva te da su kmetovi osim vlastelinske morali obrađivati i crkvenu zemlju. Ipak je sve uskoro, pred turskim naletima, uglavnom opustjelo, premda neki drže da Saborsko nikada nije posve bilo raseljeno. Žitelji su se sa svojim blagom pred Turcima skrivali u dubokim šumama. Kada je Plaščanska dolina naseljavana pravoslavnim življem, Saborsko su ponovno naselili, ili, bolje rečeno, u nj se vratili raseljeni rimo-katolici iz Kranjske.Iz urbara je razvidno da su postojala i sva naselja u današnjoj općini pod imenima; Zaborsko (Saborsko), Ieseniza (Lička Jesenica), i Pliškovo (Blata). Zanimljivo je još znati da Ogulin tada nije postojao.

Prijašnja crkva Sv. Ivana Nepomuka, blagoslovljena je 1864. Bila je izgrađena uz cestu kao jednobrodna građevina usmjerena u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Zvonik sa stožastim završetkom bio je prostorno odvojen od lađe crkve i kroz njega se ulazilo u crkvu.

Popis stanovništva 1857-2001