Prašuma Čorkova uvala

AUTOR TEKSTA: Prof. dr. sc. Branimir Prpić

U sklopu Nacionalnoga parka Plitvička jezera očuvana je najljepša prašuma Dinarida – Čorkova uvala. Prašuma se nalazi u odjelu 1 istoimenoga šumskoga predjela s površinom od 79,50 ha. To je iskonska nedirnuta šuma bukve i jele (Abieti – Fagetum dinaricum Ht 38) koja se razvija isključivo pod prirodnim uvjetima svoga staništa bez neposrednog utjecaja čovjeka. U prašumi je u prošlosti posječeno poneko stablo za izradu daščica kojima su se nekada pokrivale kuće (šindra) što nije moglo narušiti prašumsku strukturu.

U prašumi Čorkova uvala nalazimo sve razvojne faze europske prašume bukve i jele. To su optimalna faza, faza starenja, faza raspadanja i pomlađivanja te faza mlade šume: Navedene se faze u ovoj prašumi pojavljuju mozaično u malim površinama. Danas u prašumi Čorkova uvala prevladavaju faze starenja, raspadanja i pomladivanja. Vrlo dinamičan razvoj dogada se u prašumi u prijelazu iz faze starenja u fazu mlade šume, dakle u fazama raspadanja i pomlađivanja.

Najdulje traje optimalna faza koja kod jele i smreke iznosi od 300 do čak 500 godina, a kod bukve oko 200 godina. Zavisno o kakvoći staništa, odnosno količini tla, jela i smreka žive u krškim staništima i više od 700 godina, a bukva više od 300 godina. U jednome trajanju života jele i smreke bukva se dva puta obnovi, a isto se odnosi na javore i brijest.

Drveće polaganije prirašćuje i dulje živi u skromnijim uvjetima staništa. Na kamenim blokovima gdje nalazimo tlo, planinsku crnicu (kalkomelanosol) i u plićim varijantama smeđega tla, na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol), životne prilike, a posebno opskrba vodom i hranjivima vrlo su oskudne što uvjetuje smanjeni prirast u visinu i debljinu kao i dulji život.
U dubljim varijantama smeđega tla na vapnencu, te u lesiviranim tlima (luvisol), dakle u škrapama, vrtačama i donjim dijelovima krških padina, drveće ima na raspolaganju više vode i hranjiva, ono brže raste, ranije doživi životnu kulminaciju i kraće živi.

Ova raznolikost vrsta drveća i njihovih staništa uvjetuje u ovoj šumi različitu dinamiku razvoja. Najveću ulogu ima pri tome raznolikost mikrostaništa u malome prostoru (fenomen krša). Posljedica su ekološke konstitucije drveća, te pojave različitih mikrostanišnih prilika, stalnost preborne strukture prašume u svim razvojnim fazama prašume Čorkova uvala uz iznimku faze pomlađivanja.
U prašumi je lako uočiti kako se jela i smreka pomlađuju ispod bukovih krošanja, bukva i jela ispod smrekovih i smreka i bukva ispod jelovih krošanja.
Prašuma je poznata i po odumrlim stablima svih vrsta drveća koja leže na tlu. Mrtvo se drvo bukve i javora brzo mineralizira i pretvara u tlo dok je kod jele i smreke to vrijeme vrlo dugačko i traje više od 80 godina.

Prosječni volumen drveta po ha u prašumi iznosi 565 m3 dok u pokusnoj plohi koja se danas nalazi u fazi starenja, volumen drva iznosi oko 1.000 m3. Spomenuta pokusna ploha u kojoj se obavljaju određena šumarska istraživanja osnovana je 1957. godine kad se taj dio prašume nalazio u optimalnoj fazi razvoja i kad je volumen drveta iznosio 789 m3 po ha. Nije rijedak slučaj u prašumi naići na red drveća smreke ili jele koje su se obnovile na odumrlom ležećem stablu. Na ležećem stablu jele pojavi se bukva ili smreka ili pak obratno stvorivši tako red i do 40 m dužine koji djeluje kao umjetno stvorena aleja.
U prašumi Čorkova uvala ima 47% bukve, 40% jele i 13% smreke. Najveću visinu stabala postiže smreka – više od 50 m, slijedi jela sa 47 m i najzad bukva sa 35 m visine. Najdeblja jela imala je prsni promjer 140 cm, smreka 130 cm i bukva 102 cm.
Prašuma Čorkova uvala velika je škola prirodnoga savršenstva u kojoj šumari i biolozi kao i svi oni koji su skloni praćenju i proučavanju života najsavršenijega kopnenoga ekosustava, mogu puno naučiti te uočiti brojne detalje rjeđe viđene u drugim šumskim prostorima Nacionalnog parka Plitvička jezera.